Pokucajmo na vrata najboljoj mami. Zavirimo joj u dom. Da li je sređen? Opran veš? Prašina prkosi u slojevima? Ručak spreman? Djeca sita i nahranjena pažnjom? A da li je ta mama zaposlena, domaćica ličnim izborom ili domaćica slučajem životnih okolnosti?

Kroz razgovore sa drugim mamama, čula sam jednu izjavu zbog koje sam odlučila napisati ovaj tekst: „Mame koje ostaju kući sa svojom djecom su bolje mame!“ Na prvu, štrecnula sam se na isključivost ove izjave, jer sam sigurna u njenu netačnost. Na drugu, navela me je na razmišljanje… kako bih ja odgajala i posvećivala se svojoj djeci da imam radno vrijeme od osam do pet? U redu, znamo da je rad stvorio čovjeka, ali koji to rad stvara najbolju mamu? Posao ili kuća, pitanje je sad!

Ova je mama, ta najbolja mama, već rođenjem svog djeteta dobila najvažnije zaduženje. Od komadića sebe koji se odvojio, trebalo bi napraviti sretno dijete, a potom dobrog i sretnog čovjeka. I koju god mamu da pitamo, složit će se da je to najuspešniji mogući rezultat pomenutog “angažovanja“. Ali putevi do njega nisu, niti bi trebalo da su isti.

Ona može imati posao s punim radnim vremenom. Prije svega, ponosi se titulom mame i zna da je to sada njena najvažnija uloga u životu, ali isto tako jasno joj je da nije “samo“ mama. Ima još jednu ulogu, mnogo manju, ali bitnu za nju. Umorit će je obim posla i stres kojem je izložena. Ostat će joj tek par sati da provede sa djecom. Sačekat će je, pored djece, oni uporni slojevi prašine i neispeglane hrpe odjeće. Istina, sačekat će. Ali ko može reći da i najkraće vrijeme provedeno sa djetetom,  kvalitetno do srži, nije dovoljno? Znate, ispunjeno onim najvažnijim: razgovorom, zagrljajima, igranjem i maženjem.

Ona može biti i domaćica. Da svoj život upakuje u obaveze prema želji, da bude uz dijete po cijeli dan ili veći dio dana, nakon povratka iz vrtića ili škole. Njen će svaki dan biti uspješna borba s kućnim poslovima i ona još slađa “borba“ s beskonačnim pitanjima svog potomka. Istina, borbe su to. Desit će se, vjerovatno i često, da će zajednički boravak kod kuće postati jedna od onih “podrazumjeva se“ situacija, kada će dijete biti ostavljeno da se samo zabavlja dok se mama zabavlja ručkom, peglanjem ili nekim svojim hobijem. Ali ko može reći da i najkraće vrijeme, provedeno sa djetetom,  kvalitetno do srži nije dovoljno? Znate, ispunjeno onim najvažnijim: razgovorom, zagrljajima, igranjem i maženjem.

Dakle, stvar je jasna. Ona može biti i ostat će najbolja sve dok je njeno dijete sretno. Postoje dva načina: vrijeme zaista provedeno sa djetetom i vrijeme samo provedeno uz dijete. Kvalitet je u ovim situacijama važniji od kvantiteta. Posao ili kuća, stvar je izbora. Izbor je stvar životnih okolnosti u kojima se ona nalazi. Najveća je istina upravo to da majke svojoj djeci žele najbolje. Svaki mamin korak je rad, na koju god stranu da ga pruži.

Sve su majke različite, a iste po tome što žele najbolje. Osluškuju svoju djecu, (u)poznaju ih. Bit će uzor svojoj djeci sve dok im pokazuju i pripremaju ih za svijet i život kao jednu veliku scenu na kojoj vladaju izbori i mogućosti. A ta scena može biti smještena i u kuhinji dok se u loncu krčka nešto “na kašiku“ i u nekoj kancelariji. Mama će znati procijeniti.

A šta kažu nauka i studije? Ne osuđuju. Šta kaže društvo? Hm, malo teže pitanje. Zadatak najbolje mame je da zanemari sve druge ocjene osim one koje dobije od svog djeteta. A svaka je majka za svoje dijete čisti odlikaš!