Danas slavim četrdeseti rođendan! Priznajem, kada sam bila mlađa imala sam drugačije mišljenje o tome kako ću se osjećati u četrdesetim. Tada mi je u glavi bila slika srednjovječne žene koja se prestala smijati zbog ozbiljnosti godina i koja nema pretjeranu želju za društvenim životom. Žene koja je zadovljna prosječnim izgledom i čije je “vrijeme prošlo“. Od jutros razmišljam kako su ove godine daleko interesantnije i ispunjenije, nego što sam mislila. Smijem se sebi, drugima i sa drugima. Radujem se izlascima, društvu, i dobrom provodu! Uzbuđena sam!

Unazad nekoliko godina, daleko sam više ulagala u porodicu, nego u sebe. Nije jednostavno, ali je tako moralo biti. Majčinstvo vas neminovno promijeni, i preko noći prestanete nositi štikle, ne isprobavate 10 kombinacija prije izlaska, nećete kupiti dugu crnu haljinu iz izloga jer ne znate kada i gdje bi je obukli i preskočite romantičnu večeru jer ste zaspali. I to traje…

Četrdesete su kao proljeće, vrijeme velikog pospremanja. Ovisnik sam o bitnim datumima i danima, jer između ostalog, tada donosim velike odluke. Pa da krenemo: večeras ću mace i cuke sa udobne majice za svaki dan udomiti i zamijeniti ih dugom crnom haljinom. Izvući ću nešto iz svoje zavidne kolekcije štiklica, koje su u zadnje vrijeme zamijenile neke druge -ice: uggsice, crocsice, birkenstockice i ostale udobnice. Večeras pravim noć za pamćenje. Slavit ću četrdesete u društvu dragih ljudi, porodice i prijatelja. Za svakoga od njih me vežu važna i nezaboravna sjećanja. Sa nekim imam vječno urezana imena ispod školske klupe, dok sam sa nekim nabijala kondiciju noseći kanistere sa pivare. Neki su bili tu kada sam govorila sebi “šta mi je ovo trebalo u životu”, dok sam neke upoznala kroz dječja druženja. Nema boljeg osjećaja od proslavljanja četrdesetog sa njima.

U četrdesetim možda više brinem, ali više i uživam. Lakše se prilagođavam i bolje poznajem sebe, svoje želje i potrebe. Mogu slušati i Taylor Swift i AC/DC. Volim nedjelje kada smo svi skupa u grupnom zagrljaju #grouphug, volim gledanje serija sa suprugom #harveyspecter, sretna sam kada završim dobru knjigu i volim što sam naučila katkad pustiti život da teče #letitgo. Želim biti dobra mama, a ne #supermama… želim biti cool mama koja zna heštegirati.

Kao maloj djevojčici rođendanska buđenja počinjala su tatinim poljupcem i kada bi mi onako pospanoj šapnuo na uho “drugog aprila dobila si krila”.Tata mi i dan danas na isti način čestita rođendan pozivom rano ujutro. Vidim da mu je svake godine sve bitnije da on bude prvi, jer tako imam osjećaj da sam još uvijek njegova mala djevojčica.

Sve je spremno za večerašnju proslavu. Slavim život, a i godine. Ostao je samo, možemo li već sada reći tradicionalni rođendanski selfie, standardno provlačenje kroz sedam filtera, četverocifreni broj lajkova i ulzak u petu deceniju može početi!