Da se ne lažemo. Jedina misao koja mi se vrtila po glavi dok smo natrpani do grla vozili prema Jahorini bila je: samo da se vratimo bez povreda, živi i zdravi.

Dakle, nismo ni stali na skije, a ja razmišljam, šta ako se nekome prikaki na vrhu planine. Šta ako radoznalo, dok se penjemo prema vrhu, poližu zamrznut šestosjed. Šta ako su „alergični“ na zimu i snijeg? Sigurna sam da ćemo biti ludi od nošenja silne prtljage (a sve nam treba), koordiniranja škole skijanja, opreme i ski pasova.

Marija, zadrži prisebnost. To je samo tvoje prvo zimovanje sa djecom i narednih dana ne želim nervozu.

Vozimo se tako (uslikala bih selfie iz auta, ali nemam prostora), a kao dodatnu opremu vodimo i mačka. Mi na skijanje, mačak u Sarajevo na parenje. Za mačka se ne brinem.

Brinu me ovo moje četvero mačića. Poznavajući svoju djecu koja su zbog hladnoće i Snješka Bijelića ostavljala dovršenog do pola, nismo bili sigurni na koji način ih zainteresirati za skijanje.

Ne znam za vas, ali meni je to pakiranje pred put uvijek stresno. Logično, zimska odjeća zauzima mnogo više prostora od ljetne.

Za „hermetički“ zapakovane stvari u autu, od kako imamo djecu, evo i javno da pohvalim, i zahvalim se svom suprugu. Uvijek nađe neki novi milimetar u autu  za baš ovaj zadnji ceker sa (ne) bitnim skulama.

Hajdemo u planine…jer tamo nema zime

Onako čista, bijela i živahna Jahorina ispred nas, odmah me je vratila u djetinstvo.

Sjećam se, svaki dan raspusta provodila bih na ovoj olimipijskoj ljepotici. Tada se rodila velika ljubav prema planini i skijanju. Ovdje sam i ja prvi put stala na skije i osvajala medalje. Željela sam dočarati djeci kako je to izgledalo u mojim mlađim danima i da ih potaknem da skupa nastavimo lijepu sportsku tradiciju.

Smjestili smo se u apartman i samo da vam kažem, na Jahorini se još uvijek može iznajmiti apartman ili kuća tik do staze po pristupačnoj cijeni. Djecu je već komirao planinski zrak pa su večeru više kljucali nego jeli.

Trošite pametno

Ujutro nam je vrijeme bilo pravi saveznik. Dan savršeno sunčan za prvo stajanje na skije.

Opremu za djecu nismo kupovali. A i zašto bi? Svakako će je prerasti, a izuzetno je skupa. Odlučili smo se za iznajmljivanje i nismo pogriješili.

Osim što se dosta jeftinije prođe, na licu mjesta, profesionalci odrede koja je to najbolja oprema za vaše dijete u odnosu na starost, visinu, težinu i skijaško znanje.

O dječijim skafanderima i „Lidlićima“ možete više pročitati u objavi na mom Instagramu (16.02. slika sa olimpijskim krugovima).

Nakon što smo ih upakovali za skijanje i odveli do instruktora, nas dvoje smo se već dobro zagrijali za prvu žicu.

Kada smo suprug i ja razmišljali o skijanju sa djecom koja će prvi put stati na skije, imali smo dvije opcije. U ovoj prvoj, nas dvoje bi samo trčali za djecom vičući, koči! Plug! Koči! Kao što vidite u ovoj nas opciji „nema niđe“.

U drugoj opciji djeca skijaju sa instruktorom, gdje njegov autoritet gura djecu dalje, čak i u onim momentima koji graniče sa odustajanjem: zima mi je, bole me noge, spada mi rukavica, ušao mi je snijeg u skafander…

U skladu sa skijaškim (ne)znanjem, svako je krenuo na svoju nadmorsku visinu. Ako ste ikada skijali onda znate kakvo zadovoljstvo predstavlja sjesti na prvu jutranju, kristalno nebo, žicu.

Jesmo ponijeli dovoljno gaća?

Dok je moj suprug žmireći uživao, ja sam završavala prvi dio monologa o tome da li sam ponijela dovoljno gaća i čarapa za djecu za svih sedam dana. Taman sam  nastavljala monolog na temu… on se probudi iz svog zen stanja i onako škiljeći me poprijeko pogleda. Shvatila sam da je došlo vrijeme da mu se pridružim, ili ćemo na vrh ići odvojenim žicama.

Ne da meni vrag mira, tražim ja svoje mačiće po stazi.

Ne očekujte da će vaše dijete odmah dijeliti kao i vi ushićenje i entuzijazam za skijanjem. Najmanji je problem, a djetetu najveći gušt, stati na skije i skijati. Problem je hodanje u pancericama i nošenje skija.

Uhvatim sebe kako im zvocam i prepričavam da sam i ja kao djevojčica sa školom skijanja dolazila na Jahorinu, ali bez mame i tate, sama oblačila pancerice i nosila skije preko ramena. Vidim da me ništa ne kontaju… nego hajde nas uhvati za štapove i vuci po ovoj ravnici do žice jer nam je taj dio dosadan.

Može, ipak su ovo druga vremena…zašto bi se moja djeca „patila“ kao ja!?

Kaciga glavu čuva

Zajedno bi svaki dan ručali u jednom od restorana pored staze. Ne brinite se za ishranu. Djeca na planini imaju najbolji apetit. Sve jedu, čak i podvarak u kiselom kupusu. Dok smo jedan dan čekali hranu, vidno uzrujani, pričali su šta su vidjeli u redu za šestosjed.

Znate, jedna djevojčica je stajala sa svojom mamom, i ni jedna ni druga nisu imale kacigu na glavi, samo kapu. Zar njena mama ne zna da djeca moraju nositi kacigu?

Kod nas se djeca štite od mngih gluposti i postoji vjerovanje da vas propuh ubije ako ne nosite potkošulju, a to što na skijaškoj stazi dijete nema kacigu kod nas se ne podrazumjeva kao opasnost.

Zimovanje je prava stvar

Kako su dani odmicali tako samo bili sve opušteniji. Ustvari, shvatili smo da nam je i sam boravak u bijeloj idili na svježem zraku dovoljan za dobro raspoloženje.

Kažu da često kod djece dođe do umora i pada motivacije nakon nekoliko dana. Ovi naši nisu odustajali, skijali su po cijeli dan. Sreli smo se na stazi nekoliko puta. Stanemo i ponosno gledamo kako naša djeca neustrašivo osvajaju planinu. Zbog tog dječijeg samopouzdanja njima je puno lakše naučiti skijati nego odraslima.

Predveče bi pustili mašti na volju. Najbolje je izaći samo na snijeg, sjetiti se čega smo se voljeli kao djeca igrati na snijegu. Sada se igramo svega toga, ali sa našom djecom.

Jedino što bi se suprug i ja toliko zanijeli u igri da bi “zaboravili” da smo, u stvari, htjeli zabaviti djecu.

Naveče kada bi došli u topli apartman, stavili „komiranu“ djecu u krevete, nas bi se dvoje ušuškali na kauču.

Zimovanje postaje uživanje tek kada je s vama cijela ekipa, a kako smo krenuli, svake sljedeće sezone imat ćemo sve ravnopravnije i iskusnije male skijaške “partnere”.

I na kraju, nakon ovog iskustva, zimovanje je definitivno dobilo mjesto na našem kalendaru.