Aaaa, ne, drage mame. Nije ova priča o napasti koja je nalik na Denisa, a nije ni upola tako zabavna! Ovo je priča o NJIMA, o najvećoj balkansoj sramoti, vaškama! O, da! Sizif je ime koje tražimo!

Ispričat ću vam svoje iskustvo. Ni sitnijih stvorenja, ni većih napasti. Konačno vam postane jasno šta misle kada kažu da ste dosadni kao vaška. Dobro, da vas utješim, to znači da ste opasan protivnik. Jer ozbiljna je to borba, društvo!

Prije tačno godinu dana (tek sada sam smogla snage da pišem o tome) primjetila sam, istini na volju, da se djeca češkaju po glavi. Vaške mi, doduše, nisu pale na pamet. Pozvali su me iz škole, kažu fasovalo vam je dijete vaške. Šok! Prvi susret s napastima, a već su u prednosti. O njima nisam znala ništa!

Onako sluđena uzeh Sophie iz škole i povedoh je do banke da bih završila obaveze. Sjedila je pored mene dok smo čekale red. Bacim pogled na njenu glavu i imam šta da vidim: kolonije napasti marširaju po njenoj glavi. Stanje alarmantno! Zgrabih je i izjurih iz banke, pravac u apoteku. Ova borba zahtjeva sve moguće šampone i preparate. Eh, da je tako lako!

Da se razumijemo, nije lako ni reći apotekarki da vam dijete ima vaške. Uđem i pogubim se kao kada devojka upoznaje njegove roditelje, po prvi put. Nisam ni progovorila, a već crvenim! Počeh joj o problemu, pravdam se kako vodim računa o higijeni, djeci perem kosu redovno i milion sličnih gluposti što se motaju po glavi. Ali bolje i gluposti da mi se motaju, nego vaške, to da. Po optimizmu se poznaju junaci!

Apotekarka mi je priznala, i sama iskusna po ovom pitanju, da vaške baš vole čistu kosu. „Šta vam je, sva djeca imaju vaške.“ Malo mi je laknulo, ali ne zadugo. Došli smo kući, natopila sam njenu lijepu dugu kosu u taj šampon na kojem piše da se njime samo ubijaju vaške, ali ne i gnjide. Nemam pojma šta ću, gde ću i kako ću, pa se dosjetih da bi bilo dobo da nazovem mamu, ona sigurno zna. Mama kao da je imala pored sebe uputsvo za trebljenje vaški pa krenu: „Gnjide ćeš morati skidati ručno dužinom dlake,  jednu po jednu. Zatim je među noktima pritisneš kako bi bila sigurna da si je fizički ubila.”

Hvala mama na ovom detaljnom opisu, očigledno si stekla iskutvo na mojoj glavi (ovo definitivno ide na listu trauma iz djetinjstva)!

Uglavnom, taj dan sam pregledala svo četvoro djece I SVI SU IMALI VAŠKE u kosi, dakle postali smo „rasadnik“. I tu je, ispostavilo se, nastala višemjesečna borba protiv najvjernijeg čovjekovog (ne)prijatelja, a pod  budnim okom mog saborca Sizifa!

Pozovem ja i taj neki salon gdje vade vaške, a žena reče da je prvi slobodan termin za 10 dana. Ovo je sad već matematički problem. Žive vaške mogu opstati van kose i tjemena glave sa koga se hrane čak i do 72 sata, a jedna ženka položi dnevno od 100, do čak 500 jaja/gnjida. Iz gnjide se za šest do osam dana izliježe larva, koja za dvije nedjelje postane odrasla jedinka. Pa ti čekaj 10 dana da dođeš na red u salonu.

Nema predaje!

Koliko je tu sati dnevno utrošeno na ručno vađenje gnjida nakon što šampon odstrani vaške, ne bih mogla ni izbrojati…

Sjećam se, u momentu, dok tako nagnuta nad djecom trijebim napasti iz kose, pomalo podsjećamo na majmunicu i četiri mala majmuna kao u onim emisijama na Discovery kanalu.

Borba je trajala skoro tri mjeseca. Taman kada pomislim da sam im dohakala, vaške se onako demonstrativno vrate i to izaberu Sophie koja ima najdužu kosu. Ma daj popusti, Sizife, olakšaj mi malo!

Dakle, mame, nije to sramota. Problem je što nikada nemate pojma gdje i od koga ste ih dobili, jer ko je vašljiv na Balkanu, taj šuti k’o zaliven. Ovo vam pričam iz ličnog iskustva, pola razreda nije išlo u školu, svi kobajagi bolesni do situacije kada se mama Marija (majmunica iz priče) počne žaliti drugim mama. Zamislite, i njihova djeca  odjednom imaju vaške.

Podijelite svoja iskustva, lakše je kada poznajemo protivnika. I znate šta? Potrebno je nevjerovatno strpljenje u borbi sa ovim dosadnim napastima, ali pobjeda je uvijek na kraju vaša.

P.S. Ako za sve ovo nemate živaca, ošišajte djecu na ćelavo (ovo možete, a i ne morate shvatiti kao šalu).