Kako sam smršala 100 kilograma!

Hajdi Klum vrati svoju manekensku liniju “pet minuta” nakon porođaja, i kaže kako je tajna njene vitkosti u dobrim genima i povremenom vježbanju. Nikad mi nije bilo jasno kako dobri geni samo zakače holivudske glumice, i kako moji geni nisu tako “savršeni“, jer ja iz porodilišta izađem kao da sam još uvijek trudna. Jedino čemu se od garderobe nakon porođaja odmah, zasigurno, vratim su moje trudničke farmerke, a svaki put sam se nadala da će nekim čudom sav taj „višak“ ostati u porodilištu.

Od momenta kada ugledam liniju na testu za trudnoću ne(svjesno) počne period jedenja za dvoje. Biću fina pa ću reći “jedenja”, a u stvari mislim na pravo prežderavanje. Bilo kako bilo, trudnoća mi je uvijek inspiracija da se pozabavim hranom, jer sam bila gladna 24 časa. Znate one lude žudnje kada vam se u isto vrijeme jedu kiseli krastavci i sladoled, piletina i čokolada, kruh i tjestenina. E, ja sam bila upravo ona koja je jela sve, bez izuzetka.

U četvrtoj trudnoći sve ono što sam branila djeci da jedu, ja sam silno željela. Imala sam svoju skrivenu logu i krišom jela slatkiše pa čips, nakon čipsa opet mi se tražilo slatko. Nevjerovatan osjećaj. A onda sam napravila dogovor sa sobom, i hranila se zdravo sa međuobrocima po mom izboru. I tako, četiri puta u šest godina sam se u prosjeku ugojila 25 kilograma.

Nakon porođaja počinje prekrasno razdoblje – život sa novim članom porodice, ali i naporan period, poređenje sopstvenih potreba sa potrebama bebe. Zato sam naučila da prije nego što počnem da razmišljam o svojoj liniji, sačekam da beba malo ojača i da ja uhvatim dah i ustaljen ritam. Često sam osjećala grižnju savjesti na samu pomisao da želim da se vratim u formu, a imam malu bebu, kojoj sam zaista posvećena maksimalno. Tako su mi se emocije smjenjivale iz dana u dan. A često se dešavalo da sam gubila i želju da se vratim u formu, jer sam mislila da je to nemoguće. Zar ne bi ovaj dio trebalo da bude jednostavniji od samog porođaja, pitala se stalno?!

Baš ovakvo razmišljanje meni je pomoglo da se nakon svakog porođaja vratim na svoju normalnu kilažu. Dešavalo mi se da se počnem gojiti i nakon poroda, dok beba doji. Kažu da se dojenjem gubi 500 kalorija dnevno, i znam nekoliko sretnih mama koje su dojenje „iskoristile“, što beba duže doji mamina linija postaje sve bolja. Kako nisam ni u ovoj grupi „sretnih dobitnica“, jedini način da se vratim u liniju je pravilna ishrana i pravac teretana.

Prije četiri mjeseca počela sam da vježbam tri puta sedmično sa fenomenalnim trenerom Nikolom Stamenkovićem. Prvi treninzi su najteži, jer znam šta me čeka i nikako nije bilo lako. Ali, bitno je imati trenera koji zna da vaš trening, režim ishrane i plan mršanja treba da bude prilagođen majci s bebom, odnosno djecom.

Krenuli smo lagano i bazirali se uglavnom na aerobne vježbe kao što su brzo hodanje i lagano trčanje, kako bih skinula kilograme. Prvih dana imala sam konstantnu upalu mišića, ali podnošljivu.

Bilo je dana kada sam morala da popijem i tabletu za bolove, a svaku noć sam pila magnezijum protiv grčeva i za opuštanje mišića. Neću da vas lažem, ali ne želim da se sjećam tih prvih treninga. Psiha mi je bila najveći neprijatelj. Iako kroz ovaj proces mršanja prolazim već četvrti put, iznova sam se suočavala sa svim onim momentima nedoumice: idem, odustajem, ne mogu ja ovo, a na kraju sam se ipak izborila i dočekala prvo mjerenje nakon 12 treninga. Tada nastaje preokret.

Nakon mjerenja smo uporedili rezultate sa početka treninga, 5 kg manje i izgubila sam nekoliko centimetara u obimu. To su oni momenti kada pobjedite sami sebe.

Sada radimo cijelo tijelo sa naglaskom na problematične dijelove, i to sa sopstvenom težinom. Nerijetko viđam nove mame kako i nekoliko mjeseci nakon porođaja nose široke ili čak trudničke majice. Znam da se tako ublažuje doza nesigurnosti, ali se i opustimo a vrijeme prolazi. Iako možda i nije najljepši prizor u ogledalu, ja uvijek nosim uže stvari. I upravo me to tjera da smršam, jer mi smetaju bibe koje kipe iz farmerica, i nervira me konstantno povlačenje majice kako bih sakrila svoju veliku stražnjicu. Nakon nekog vremena kada izgubim na težini i osjetim da su mi te stvari postale udobne, vadim iz ormara manji broj, i krećem dalje.

Pored vježbanja morala sam promijeniti i ishranu, što mi je teže palo od samog vježbanja. Tražila sam od Nikole da mi napravi plan ishrane koji sa četvoro djece mogu pratiti.

Evo kako izgleda jedan dan moje ishrane:

Doručak: 3 supene kašike kinoe sa prethodno izblendiranom jabukom, 1 kivijem i cijeđenim sokom od pola narandže
Užina: 1 sirova mrkva i 5 sirovih badema
Ručak: 200 gr ćuretine i kupus salata
Večera: omlet od 3 jaja (1 cijelo i 2 bjelannca), jedan paradajz, spremljeno na kokosovom ulju

Treba unositi veliku količinu vode i izbjegavati kafu.

Samo zamislite moj izraz lica kada mi je Nikola dao ovo, mislila sam da je neka šala. Pet sirovih badema!? Kinoa, šta je to!? Jutarnju kafu, a ponekad i onu popodnevnu sam zadržala, sladoleda se mogu odreći, ali kafe ne.

Prvo sam se riješila svojih grešnih zaliha hrane, napravila sam “oproštajnu večeru” i dobro se počastila.

Da, da, upravo tako. Ujutro, na prvi dan treninga i zdrave ishrane, kada dan još nije ni krenuo ja sam bila najgladnija osoba na svijetu.Taj period navikavanja na novu ishranu moj organizam je teško podnosio. Imala sam glavobolje (vjerovatno zbog nedostatka šećera), krize gdje sam mogla pojesti, uvjetno rečeno vola. Večeri su bile najgore, kada djeca zaspu i ja nemam više čime da se zaokupiram, počnem da razmišljam o hrani. Onda peglam, čistim, pravim obilne večere suprugu kako bih kompenzovala svoju glad. Često bih znala da odem ranije u krevet i zaspem. Nije bilo jednostavno, jer obaveze i dječica ne pitaju da li mama ima energiju za njih nakon njenih “hirova” koje radi za sebe. E tada sam imala grižnju savjesti.

Ova faza traje oko 7 dana. I to je to. Ne duže. Organizam mi se nakon tog perioda navikao i sve je bilo puno lakše. Imala sam i onda krize, imam ih i danas, ali kada se sjetim truda i vremena i koliko je teško izgubiti sve te kalorije u teretani, ne pada mi na pamet da se vratim na isto.

Malo po malo i promjene su se počele dešavati, jela sam zdravo i napokon sam zapamtila riječ kinoa. U teretanu idem sa zodovoljstvom, a svojoj porodici se vraćam sretna, kao i svojim obavezama. Ako se pripremate i kupujete blendere, sokovnike i ostala zavaravanja, zaboravite to i počnite sada.

Prvo izbacite kruh i slatko, i eto vam početka, ništa jednostavnije. Šta je onih 7 dana krize u odnosu koliko dobijate za cijeli život. I na kraju, evo mojih rezultata za 4 mjeseca vježbanja i zdrave ishrane.